-lo, z'iv sufiks sr. r., sveslav. i praslav., postao od prolog
participa aktiva: bilo (sic!) n (Vuk) od biti u c^etiri znac^enja,
vrelo n od vreti, djelo n od djeti (v.), selo od sjesti itd.
Prvobitno je tvorio abstrakta koji postadoe konkreta. Stoji i
mjesto praslav. dlo: grlo c^e. Hrdlo, salo c^e. Sadlo, ilo
c^e. idlo itd. Hrv.-srp. je inovacija to tvori i nomina agentis
m. r. pejorativnog zancenja od glagolski osnova: bajalo "Zauberer"
od bajati, benetati "langweiliger Schwaetzer", blebetalo od
blebetati m , naklapalo od naklapati, etc.
Petar Skok, Etimologijski rjec^nik hrvatskoga ili srpskoga jezika (K-
poni), JAZU, Zagreb, 1972, pp. 311-312.
Konushevci
************
--- In
cybalist@yahoogroups.com, Piotr Gasiorowski
<piotr.gasiorowski@...> wrote:
> 28-06-03 00:18, Abdullah Konushevci wrote:
>
> > As far as I remember, its Skok's idea and, until tomorrow, you
must
> > wait, because I will cite exactly his masterpiece "Etimologijski
> > rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika", JAZU, Zagreb, 1971(?).
>
> Consult his masterpiece by all means, but I'm sure you've
misunderstood
> something.
>
> Piotr